Knjige bi htjele da se pročitaju
U zadnje vrijeme mučim se s čitanjem knjiga. Započela sam ih bar pet. Posljednja koju sam pokušala da čitam Kunderinu Nepodnošljivu lakoća postojanja. Prije toga Blaga je noć od Fitzgeralda, prije nje Slika Doriana Graya. Negdje između i neke lakše, kao možda će mi se svidjeti, no ne ide. Krenem pa stanem, te mi ne odgovara svijetlo, te mala slova, stalno me netko prekida. Sve neki izgovori. Ova Kunderina kupljena je s namjerom da se pokloni, ali od toga izgleda neće biti ništa. Napisana je čak i posveta a kako ni s posvetom nisam bila zadovoljna, možda je tako i bolje. Možda da započnem još jednu pa da vidim kako će mi ta ići?
Pisma Mileni, od Kafke.
Hm, mogla sam svoj blog nazvati Pisma Andriji.
Poznato mi to, ja ako ne ide ne forsiram, onu koja me zaintrigira progutam ju u dva, tri dana. Neke nikad ne dovršim, tako im je valjda suđeno sa mnom :)
OdgovoriIzbrišikejtoo, izgleda i sa mnom, no pokušavam više puta :)
IzbrišiSviđaju mi se pisma Mileni, ti osjećaji su bili stvarni, ne racionalizacije nečeg što se dogodilo.
OdgovoriIzbrišiNF, onda ću se potruditi da mi ništa ne odvuče pažnju od milene :)
IzbrišiSlično je i meni, pokušavam ali ne ide, jedino što listam i čitam je stručna agronomska literatura
OdgovoriIzbrišiOvo zadnje ti je kolosalno,,,,,,,,,,,A Pisma Mileni moš' i ne moraš : on je voli beskrajno, ona se udaje za drugoga....Čista klasika bezvezni veza
OdgovoriIzbrišiMislim, ni ja se ne mogu fokusirati na čitanje već dugo. Mislim da je to zato sto imamo sto obaveza i nikoga da ih riješi umjesto nas.
OdgovoriIzbrišiA ivtehnologija nam je pozobala koncentraciju.
Zanimljivo, i meni se više prijatelja požalilo u posljednje vrijeme kako više ne mogu čitati kao nekada - ili čak uopće. Pripisivao sam to stanje našim godinama (i mene je zahvatilo, ali ja sam to kod sebe tumačio izljevima pisanja; napisao sam posljednjih godina kartice i kartice teksta i jednostavno u posljednje vrijeme kada bih se dohvatio mnogih knjiga - počeo bih se čitajući ih pomalo nadmeno pitati, a kako bih to ja??)... No, očito je u ovo doba površnosti i nevjerojatnih izazova za sva čula jako teško psotići koncentraciju i snagu imaginacije koja je nužna za to da se nešto pročita... Moramo pod svaku cijenu vratiti tu sposobnost; bez čitanja osjećam kao da mi vrijeme prolazi u prazno... otčitao sam u posljednje vrijeme Banovićkine zapise o sretnim trenucima i kratek crtice Sandora Maraija; možda sam na dobrom putu povratka :)))
OdgovoriIzbrišiSlažem se da je ivtehnologija kako kaže anonimna, pretpostavljam -prisutna, oduzela nam mnogo vremena, ono što sam ja htjela istaknuti, onako na prvu nije me oduševila već dugo neka knjiga, a nisam baš tako ohola da ustvrdim da klasici svjetske književnosti nisu vrijedni :P
OdgovoriIzbrišivjetarugranama, a kako bih ja to, poznato :)